Nakon jednog teškog razdoblja u mom životu kad sam ostala bez svoje princeze mogu na sav glas reć "život je lijep". Rana na mom srcu zatvorila se prije dosta vremena ali ostao je veliki ožiljak. Taj ožiljak se otvara baš ovih dana. Sad bi već bila velika princeza, vjerovatno sa dugom kosicom vezana u repić i rozim mašnicama. Hodala bi oko nas, trčala, plesala, pričala, pjevala, vjerovatno i ljutila ali na kraju pomazila...
I zato "slatko spavaj, srećo naša"
Teško mi je...ali kad bacim pogled u krevetić i vidim kako moj sin spava, vrati mi se osmijeh na licu. Čim sam ga vidjela i čula njegov prvi plač preplavio me neopisivi osjećaj ljubavi.
Osjećaji prema tom malom ćudu su toliko veliki da puno puta ga promatram dok spava i mislim si "Bože kako je savršen".
Sad kad već sam ispituje sve što ima oko sebe, ono što smije i ono što ne smije, stanem i pitam se ma gdje je ona mala mrvica?!?
On je prva osoba na koju pomislim čim se probudim i posljednja kad odlazim na spavanje.
Sad smo jedna velika sretna obitelj i zato kažem "ŽIVOT JE LIJEP" uz sina, supruga i malu "Macu".
Nema komentara:
Objavi komentar