Za sve one koji mnogo rade a imaju ili planiraju imati djecu.Čovjek se vratio s posla kasno, umoran i nervozan i nađe svog 5-godišnjeg sina kako ga čeka na vratima.
SIN: "Tata, smijem li te nešto pitati?"
OTAC: "Da, naravno, reci, što je?"
SIN: "Tata, koliko zarađuješ na sat?"
OTAC: "To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš?" kaže gnjevno
SIN: "Samo sam želio znati. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na sat?"
OTAC: "Ako već moraš znati, zarađujem 50 dolara na sat."
"Oh" dječak odgovori, spuštene glave.
"Tata, molim te, možeš li mi posuditi 25 dolara?"
Otac je bio bijesan: "Ako je jedini razlog što me pitaš da ti posudim 25 dolara taj da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu besmislicu, tada se okreni i odi ravno u sobu i razmisli zašto si tako sebičan. Ja ne radim svaki dan za takve dječje idiotarije!"
Dječak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata.
Čovjek je sjeo i postao još ljući zbog dječakovog pitanja..."kako se usuđuje pitati takva pitanja samo da bi dobio novac?"
Nakon nekih sat vremena, malo se smirio pa razmislio:"Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 25 dolara...stvarno ne pita često novac..."
Čovjek je otišao u njegovu sobu i otvorio vrata.
"Jesi zaspao, sine?", upitao je.
"Ne, tata, budan sam" odgovori dječak.
"Razmišljao sam...možda sam bio prestrog prema tebi maloprije. Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti 25 dolara koje si tražio."
Dječak se uspravio, smiješeći se:"Oh, hvala ti, tata!", poviknuo je.
Tada,posegnuvši ispod jastuka, izvukao je snop zgužvanih novčanica.Kad je vidio da dječak već ima novac, opet se počeo ljutiti.Dječak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.
"Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš?", planu otac.
"Zato što nisam imao dovoljno, a sada imam.", odgovori dječak.
"Tata, sada imam 50 dolara. Mogu li kupiti sat tvoga vremena? Molim te, dođi sutra doma ranije. Želim večerati s tobom."
Otac je bio slomljen. Zagrlio je sina i molio ga za oprost.
Ovo je samo kratki podsjetnik za sve vas koji naporno radite. Ne smijemo dozvoliti da vrijeme prolazi mimo nas bez da provedemo neko vrijeme s ljudima koji nam puno znače, koji su bliski našem srcu. Sjeti se podijeliti tih 50 dolara s nekime koga voliš.
Da umremo sutra, kompanije za koje radimo će nas lako zamijeniti. Ali obitelji i prijateljima koji ostanu za nama nedostajat ćemo do kraja života.
