srijeda, 24. prosinca 2008.

SRETAN BOŽIĆ SVAKOME

Snijeg svud pada, zvona zvone,
srca mlada vesele se
to je vrijeme ljubavi i mira,
sretan Božić svakome.

Ponoć je blizu, darovi stižu
svi grijesi praštaju
kad bi barem Božić bio
svaku baš svaku subotu.

Sretan Božić svakome...

Božić dolazi




Kad padne Badnja noć, kad skupimo se svi
mali i veliki, kompletna family
sve je svečano oko trpeze
pričaju priče stare obiteljske.

Djeca veselo oko bora skakuću
bake, djedovi se s njima igraju
vani snjeg, bjelina
a u srcu neka blagost i toplina


Dobri ljudi i oni zli
ko nekom tajnom niti
vezani smo svi ovu noć.


Božić dolazi, Božić dolazi
neka noćas ljudi svi budu sretniji
Božić dolazi s najljepšim pjesmama
Božić dolazi tiho na prstima
neka noćas ljudi svi budu sretniji
budu sretni svi


subota, 13. prosinca 2008.

Jedan lijepi tanjurić ili dublju zdjelicu,
malo deblji sloj vate namočene s vodom
i na to rasporedimo sjemenke pšenice.


Povremeno je zalijevamo
i ostavimo na sunčanom i toplom mjestu.





Na Badnju večer pšenicu možemo malo skratiti
i povezati ukrasnom vrpcom.


Malo strpljenja i...






subota, 6. prosinca 2008.

Pismo Svetom Nikoli

Kad ulicom noćas prođeš
zaviri u prozor moj.
U čizmicu nalaštenu
tiho stavi poklon svoj.
Ne mogu te čekat više
jer mi oči sklapa san.
Za dar hvala! I još nešto:
Čestitam ti imendan.


utorak, 11. studenoga 2008.

Sretan rođendan, anđelu naš

nedjelja, 9. studenoga 2008.

Osmijeh

Nema ništa ljepšeg od dječjeg osmijeha. Prvi osmijeh naših bebica nas raznježi i pokretnica je koju dugo pamtimo.



U godinama koje dolaze iz dana u dan podiže nam raspoloženje.



Ako nas djete probudi u 1 sat iza ponoći (ili u 3, 4, 5...) čudesno je kako taj osmijeh može popraviti stvari.



Posebne osmijehe uvijek čuvamo za drage nam osobe.


Ništa nas ne košta, a donosi drugima radost.
Kome god čita ovaj post želim osmijeh na licu i kad dođu teški trenuci. Meni je osmijeh dragih mi osoba pomoglo vratiti osmijeh i na mom licu.


subota, 8. studenoga 2008.

Laku noć princezo


Nakon jednog teškog razdoblja u mom životu kad sam ostala bez svoje princeze mogu na sav glas reć "život je lijep". Rana na mom srcu zatvorila se prije dosta vremena ali ostao je veliki ožiljak. Taj ožiljak se otvara baš ovih dana. Sad bi već bila velika princeza, vjerovatno sa dugom kosicom vezana u repić i rozim mašnicama. Hodala bi oko nas, trčala, plesala, pričala, pjevala, vjerovatno i ljutila ali na kraju pomazila...



I zato "slatko spavaj, srećo naša"



Teško mi je...ali kad bacim pogled u krevetić i vidim kako moj sin spava, vrati mi se osmijeh na licu. Čim sam ga vidjela i čula njegov prvi plač preplavio me neopisivi osjećaj ljubavi.




Osjećaji prema tom malom ćudu su toliko veliki da puno puta ga promatram dok spava i mislim si "Bože kako je savršen".



Sad kad već sam ispituje sve što ima oko sebe, ono što smije i ono što ne smije, stanem i pitam se ma gdje je ona mala mrvica?!?



On je prva osoba na koju pomislim čim se probudim i posljednja kad odlazim na spavanje.




Sad smo jedna velika sretna obitelj i zato kažem "ŽIVOT JE LIJEP" uz sina, supruga i malu "Macu".